Kritike

"Impresioniran sam Lutkarskom družinom "Kvak", ne samo zato što obavljaju odgojnu funkciju, već ponajprije zbog njihovog umjetničkog naboja. U predstavi "Kvaka" vidjeli smo jednu vrlo staru etapu lutkarstva. Nije bilo čiste lutke, već samo materijal: tikve. I istraživanje izražajnih mogućnosti tikava. One su dobile nešto od karakterizacije likova, što je predstavljalo pokušaj da se od tikava načine lutke. Ali ipak sve to skupa nije bilo ništa drugo doli ispitivanje izražajnih mogućnosti materijala. A to je neobično važno. Ima u svijetu mnogo takvih eksperimenata. A upravo takvo traganje manjka profesionalnim kazalištima."
(Henryk Jurkovski, predsjednik Svjetskog saveza lutkara)

***

"Pod naslovom "Scenske lutke" u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu otvorena je izložba Vlaste Pokrivke – izuzetno nepretenciozno i vrijedno umjetničko djelo u kojem se elementarna kazališna djelatnost i umjetnost odgojiteljskog pristupa najmlađima, spaja u dinamičnu cjelinu, toliko izvornu i maštovitu da bi mogla inspirirati i onu priznatiju lutkarsku umjetnost na sceni i televiziji na kojima previše često rutina potiskuje izvornost. Taj dojam ostavila je predstava Lutkatkarskog kazališta "Kvak" izvedena u prostorijama muzeja s lutkama i u režiji Vlaste Pokrivke, koja je i nastupala iza paravana zajedno s još pet izvrsnih lutkarica. Vrhunac jednostavnosti i izražajnosti dosegla je lutkarska pantomima s tikvama, a igre s duhovitim, poetičnim tekstovima Jadranke Čunčić osvajale su modernim senzibilitetom i oporom svježinom."
(Marija Grgičević, kazališna kritičarka)

"U malom, tijesnom lutkarskom studiju "Kvak" u Kamenitoj ulici, upoznali smo se za vrijeme PIF-a s još jednim malim lutkarskim čudom – lutkama od tikava. Već godinama umjetnička voditeljica Vlasta Pokrivka uporno gaji tikve onih vrsta koje rađaju plodove najrazličitijih, fantastičnih oblika i kada se osuše oblikuje ih u zaista čudesne artefakte. Katkada je dovoljno oslikati tikvu da se od nje stvori lutka. Katkada je potrebno spojiti ih i dodati im poneki djelić. Katkada je pri animaciji potrebno iskoristiti i ruku da bi se oživjelo stvorenje toliko slično stvarnom, a opet dovinuto do onih sfera metafizičnosti koje u teatru može doseći samo lutka, jedino što je, prema Craigu, na sceni emanacija božanstvenosti."
(Dalibor Foretić, kazališni kritičar)

***

"...Kvakice su u hrvatskom lutkarstvu po prilici ono što hrvatska naiva u slikarstvu: nešto posve originalno, sjajno i – samo naše!"
(Stijepo Mijović Kočan, književnik i kritičar)

***

"...A možda najznačajniji i najljepši trenutak PIF-a bio je nastup Lutkarskog kazališta "Kvak" iz Zagreba: jedan paravan i desetak lutaka načinjenih od tikava najneobičnijih oblika bilo je dovoljno toj grupi lutkarica da ostvare predstavu neprijekorne stilske čistoće i suptilne ljepote, kakvu smo rijetko vidjeli u našim lutkarskim kazalištima.."
(Dalibor Foretić, kazališni kritičar)

***

"To se kazalište obraća najmlađima, a svježinom i ljepotom svoje likovno čiste, riječima škrte, glazbom protkane igre izaziva odjek kod gledatelja svih dobi."
(Marija Grgičević, kazališna kritičarka)

***

"...To su programi za djecu predškolske dobi: uvod u fantaziju i poimanje svijeta, a on je nježan i obziran kao meka ruka na dječjoj glavi, ne zastrašuje vješticama nastanjenim u kolibama od slatkiša, ni vukom, ni suznom klasikom prodavačice šibica, tikvice u čijim glavama nema ni jedne zle misli..."
(Ivo Braut)

"Sve lutke svijeta najčešće tiho žive u prostorima bukača i galamdžija. pa se o njima ne zna mnogo ili se zna samo malo. A ove Kvakove lutke sačuvale su na neki način čistoću i sramežljivost seoskih vrtova u kojima su rasle njihove lutke tikve, pa se doimlju još tiše od ostalih.

Nesumljivo je da je kazalište "Kvak" napravilo pomak u pogledu male, lutkarske forme u našoj zemlji. Polazeći od spoznaje po kojoj lutke nisu kopije živih likova već simboli, skraćenice, one postaju sažeta haiku poezija, koja se obraća našim emocijama."
(Spomenka Štimec, prof.)

***

"Lutke koje pravi Vlasta Pokrivka rezultat su odnosa prema materijalu kao što ga ima rezbar koji lagano drži u rukama neobrađenu bjelokost, okrećući je sad na jednu sad na drugu stranu, on šapće:Tko si ti?Tko se tu skriva? Naime oblik lutke je sakriven u materijalu. Dok rezbar "oslobađa"oblik odstranjujući suvišno, Vlasta Pokrivka stvara oblik "ujedinjujući odvojeno". Kad se tikve spoje u novi oblik, oblikovna samodostatnost svake pojedine i iščezava i ostaje, tu je i nema je! Iz jedinstvenih oblika tikava konstruira se nova jedinstvenost: osobnost lutke u kojoj jedinstveno oblici tikava nisu poništeni, nego funkcionirani – prepoznati i učvrščeni u svom aspektu koji, tako izdvojen, dobiva naročit intenzitet i gradi smisao lutke. Tikve ostaju nepromijenjene u masi, boji, površini, ali su ipak promijenjene ujedinjavanjem kojemu je ključ učvrščenje težišta iz kojega se osovljuje i pokreće lutka. Isto je kad lutka nastaje od jedne tikve: težište se uspostavlja umetanjem štapa ili, jednostavno, rukom koja drži jedan kraj tikve. Ukrotivši ih u jednom položaju, Vlasta Pokrivka sabire sve obilje njihove mnogolikosti u jedan novi oblik koji se tim obiljem hrani. Postojanju lutke pomažu "figurativni" detalji (oči, kosa...) izrađeni iz drugih materijala (redovito prirodnog porijekla), no najbolje su ipak one lutke na kojima je takvih detalja najmanje, u kojima osobnost lutke nije poništila jedinstvenost tikve, nego se u punoj snazi razvija čarolija dvojstva: lutke – tikve, tikve – lutke; čarolija nastajanja određene lutke kao prave, jedine mogućnosti tikve....."
(Jadranka Janda, prof.)